Zašto je dizel u Europi skuplji od benzina — rafinerije, uvoz i porezi

U Tjednom naftnom biltenu Europske komisije od 5. listopada 2026. litra dizela na prosječnoj crpki u EU-u koštala je 2,15 €, a litra benzina eurosuper 95 2,01 €, što znači da je dizel bio skuplji za 14 centi. Dizel je bio skuplje gorivo u 24 od 27 država članica; jeftiniji od benzina bio je samo u Danskoj, Grčkoj i na Malti. To nije uobičajen poredak. Uzme li se prosjek cijelih 2021., 2023., 2024. i 2025., dizel je u EU-u bio jeftiniji od benzina; poredak su obrnule samo 2022. i, do sada, 2026.

Razlozi su na tri mjesta: što rafinerija može dobiti iz barela sirove nafte, odakle Europa uvozi dizel koji sama ne proizvodi i kako svaka država oporezuje ta dva goriva. Razlika u cijeni 2026. odražava i šok na strani ponude zbog rata na Bliskom istoku i napada na ruske rafinerije, koji opisuje odjeljak o crack spreadovima. Članak razloge obrađuje redom, uz podatke i izvor za svaki korak.

Današnje cijene, jedne uz druge

Tablica se temelji na istim podacima Komisije kao i stranica s cijenama goriva te se mijenja svaki tjedan. Brojke u tekstu u nastavku preuzete su iz biltena od 5. listopada 2026.

Nedavni preokret, a ne zakon prirode

Prosjek EU-a koji Komisija ponderira potrošnjom pokazuje koliko je nova razlika u cijeni dizela.

Prosjek tjednih podataka za EU objavljenih za svaku godinu, cijene s trošarinama i porezima te bez njih. Izvor: Tjedni naftni bilten Komisije, povijest cijena.

Pogledajte zadnji stupac. Prije poreza dizel je obično skuplje gorivo, iako je 2021. razlika bila blizu nule. U prvom biltenu listopada dizel je prije poreza bio skuplji od benzina 2019. u 26 od 27 država, 2020. u 14, 2021. u 22, 2022. u 26, 2023. u 26, 2024. u 23, 2025. u 24 i 2026. u 26; jedina država u kojoj je 2026. bio jeftiniji jest Malta. Na crpki taj poredak obrće porez. U istim je biltenima dizel na crpki bio skuplji 2019. u 7 država, 2020. u 1, 2021. u 5, 2022. u 23, 2023. u 13, 2024. u 8, 2025. u 9 i 2026. u 24.

U tjednu od 5. listopada 2026. razlika u cijeni prije poreza iznosila je 24,8 centa (1,324 € naspram 1,076 € po litri). Trošarine, ostali nameti i PDV iznosili su 0,93 € po litri benzina i 0,82 € po litri dizela, pa je porezna prednost dizela od 10,6 centa pokrila manje od polovice njegove razlike u cijeni prije poreza. Zašto je dizel prije poreza skuplje gorivo, tema je ostatka članka.

Rafinerije proizvode smjesu, a europska smjesa ne odgovara europskim spremnicima

Rafinerija iz svakog barela dobiva niz proizvoda i može mijenjati njihov omjer samo do određene granice. Američka Uprava za energetske informacije (EIA) objašnjava da se sirova nafta zagrijava i razdvaja prema vrelištu, a zatim se daljnjim postupcima pretvara u benzin, dizel, mlazno gorivo i druge proizvode. Složene rafinerije mogu teže tokove prerađivati u vrjednije proizvode, a neke imaju određenu fleksibilnost između benzina, destilata i mlaznog goriva. No „ograničena sposobnost rafinerija da pomaknu prinos s jednog proizvoda na drugi katkad može dopustiti da se cijene proizvoda razilaze“. Primjer koji navodi sama EIA: 2022. veleprodajna cijena američkog dizela u prosjeku je bila oko 50 centi po galonu viša od cijene benzina (terminski ugovori s najbližim dospijećem, u njujorškoj luci), a prinos američkih rafinerija prema dizelu pomaknuo se samo s 29,7 % na 30,3 %.

Europske rafinerije proizvode više dizela nego benzina. Prema Eurostatovoj energetskoj bilanci, rafinerije u EU-u 2024. proizvele su oko 210,7 milijuna tona plinskog i dizelskog ulja te 100,2 milijuna tona motornog benzina (Eurostat, nrg_cb_oil). Američke rafinerije rade obrnuto: EIA navodi da su 2023. iz barela sirove nafte od 42 galona dobile 19,57 galona gotovog motornog benzina i 12,47 galona destilatnog loživog ulja.

Unatoč tome europske ceste troše mnogo više dizela nego benzina:

Izvor: Eurostat, energetske bilance (nrg_cb_oil) i trgovina po partnerima (nrg_ti_oil, nrg_te_oil); trgovina s državama izvan EU-a ukupni je iznos umanjen za tokove među državama članicama. Cestovna potrošnja uključuje 12,5 milijuna tona biodizela umiješanog u dizel i 5,7 milijuna tona biobenzina umiješanog u benzin, što proizvodnja rafinerija ne uključuje, pa se retci ne zbrajaju: u bilancu ulaze i potrošnja izvan cestovnog prometa, prijenosi među proizvodima i zalihe.

Višak benzina odlazi u inozemstvo: 2024. iz EU-a je izašlo 37,1 milijuna tona motornog benzina, od čega 10,0 milijuna u Sjedinjene Države. Manjak dizela nadoknađuje se izvana: 38,3 milijuna tona cestovnog dizela stiglo je iz zemalja izvan EU-a, a 22,6 milijuna tona EU je poslao u inozemstvo.

Kako je kontinent došao do smjese koja ne odgovara njegovoj potražnji? Procjena učinka Komisije iz 2014. navodi da je potražnja za srednjim destilatima, kao što su dizel i mlazno gorivo, od 1990. do 2008. rasla brže od ponude, zbog čega je EU za uravnoteženje ovisan o trgovini. Poziva se na industrijsko udruženje Europia: porezni poticaji i strukturne promjene u prometu pretvorili su omjer benzina i dizela od oko 2:1 prije dvadeset godina u oko 1:3 početkom 2010-ih. Eurostatova bilanca cestovnih goriva za 2024. daje omjer od oko 1:2,4 (74,4 naspram 175,2 milijuna tona). Eurostatov pregled statistike nafte među tehničke promjene koje stoje iza dugoročnog pada potražnje za naftom u EU-u ubraja prelazak s benzina na dizel te pokazuje da se cestovni promet 2024. 63,2 % oslanjao na plinsko i dizelsko ulje, a 26,9 % na motorni benzin.

Ruski manjak i zabrana iz veljače 2023.

Godinama je dizel koji je nedostajao stizao više iz jednog izvora nego iz bilo kojeg drugog. Rusija je 2021. u EU poslala 18,8 milijuna tona cestovnog dizela, što je 46 % od 41,2 milijuna tona koje je EU uvezao izvan bloka (Eurostat, nrg_ti_oil). EIA, na temelju podataka tvrtke Vortexa, udio Rusije u pomorskom uvozu dizela u sjeverozapadnu Europu od listopada 2021. do rujna 2022. procjenjuje na 53 %.

Uredba Vijeća (EU) 2022/879 od 3. lipnja 2022. počela je to okončavati. U Uredbu (EU) br. 833/2014 umetnula je članak 3.m, koji zabranjuje kupnju, uvoz ili prijenos ruske sirove nafte i naftnih derivata navedenih u Prilogu XXV. Ugovori sklopljeni prije 4. lipnja 2022. mogli su se i dalje izvršavati do 5. prosinca 2022. za sirovu naftu i do 5. veljače 2023. za rafinirane proizvode. Sirova nafta isporučena naftovodom privremeno je izuzeta jer su, prema uvodnoj izjavi 16. uredbe, neke države članice „posebno ovisne“ o sirovoj nafti iz naftovoda, a „u kratkoročnom razdoblju nisu dostupni održivi alternativni izvori opskrbe“. Od 21. siječnja 2026. uvoz zabranjuje i drugo pravilo, članak 3.ma, koje je dodala Uredba (EU) 2025/1494: zabranjen je uvoz naftnih derivata proizvedenih u trećoj zemlji od ruske sirove nafte. Uvoznici ne moraju dokazivati podrijetlo sirove nafte za proizvode iz partnerskih zemalja iz Priloga LI. To su Kanada, Norveška, Švicarska, Ujedinjena Kraljevina i Sjedinjene Države, kojima su se u listopadu 2025. pridružile Australija, Japan i Novi Zeland, a 2026. Lihtenštajn.

Učinak se pokazao kad je prijelazno razdoblje završilo. Rusija je 2022. još uvijek poslala 18,1 milijuna tona, odnosno 41 % uvoza cestovnog dizela u EU izvan bloka; njezin je udio zatim 2023. pao na 3 %, a 2024. na praktički nulu. Najveći dobavljači 2024. bili su Saudijska Arabija (8,2 milijuna tona), Sjedinjene Države (7,8), Indija (5,4), Ujedinjeni Arapski Emirati (3,3) i Kuvajt (2,9). Posljedicu je EIA navela 2023.: Europa je izgubila Rusiju „kao značajnog dobavljača dizelskog goriva, što znači da će morati uvoziti iz udaljenijih regija“. Ekonomski bilten ESB-a 2/2023 zabilježio je „nagli porast“ crack spreada za dizel nakon invazije te ustanovio da su europski crack spreadovi otprilike šest tjedana nakon zabrane još uvijek bili „viši nego prije izbijanja rata“.

Sirova nafta iza dizela

Uz rafineriju važna je i vrsta sirove nafte. EIA sirovu naftu razvrstava prema gustoći (API) i sadržaju sumpora. Cijena Brenta, prema opisu EIA-e najraširenijeg svjetskog referentnog tipa sirove nafte, formira se na temelju lakih, „slatkih“ (s malo sumpora) tokova iz Sjevernog mora; njegova košarica od 2023. uključuje i američki WTI Midland. Glavna ruska izvozna mješavina, Urals, prema analizi EIA-e o Rusiji srednje je teška „kisela“ nafta s 30 do 32 stupnja API i 1,3 % do 1,5 % sumpora. Lakše nafte traže manje prerade za proizvodnju vrijednih proizvoda kao što su benzin i dizel. Teže i kiselije nafte traže više opreme: prema riječima EIA-e, prerada teške kisele nafte „zahtijeva dodatne rafinerijske jedinice, uključujući krekere, kokere i hidrotretere, kako bi se dobili laki proizvodi“, a kisela nafta „zahtijeva složeniju preradu u rafinerijama kako bi se zadovoljile specifikacije goriva s niskim sadržajem sumpora“.

Europske rafinerije nisu sve iste. Procjena učinka iz 2014. navodi da je sjeverozapadna Europa imala veći udio jednostavnih rafinerijskih kapaciteta nego Sredozemlje ili srednja i istočna Europa te da složena prerada omogućuje veći prinos vrijednih proizvoda „poput dizela“. Mnoge rafinerije u unutrašnjosti kontinenta prerađivale su rusku naftu; EIA je 2016. zabilježila da je mediteranski Urals, „ruska sirova nafta koju prerađuju mnoge europske rafinerije u unutrašnjosti“, većinu te godine u prosjeku bio jeftiniji od Brenta za više od 2 USD po barelu. Međunarodna agencija za energiju (IEA) u informativnom listu iz 2022. navela je da je Rusija opskrbljivala otprilike 20 % sirove nafte koju prerađuju europske rafinerije, a naftovodni sustav Druzhba rafinerijama u istočnoj i srednjoj Europi dopremao je oko 750.000 barela dnevno.

Prema Eurostatovu izračunu, Rusija je 2021. opskrbila 25 % uvoza sirove nafte u EU (112,4 od 444,4 milijuna tona), uključujući 34 % njemačkog uvoza (27,7 od 81,3 milijuna tona). Godine 2024. taj je udio iznosio 2,5 %, a najveći su dobavljači bili Sjedinjene Države (70,0 milijuna tona), Norveška (65,9), Kazahstan (52,3), Saudijska Arabija (34,7) i Libija (34,4). Mađarska i Slovačka, koje su zadržale izuzeće za naftovod, i dalje su 87 % odnosno 86 % svoje sirove nafte uzimale iz Rusije.

Rafinerija ne može preko noći zamijeniti jedan skup vrsta sirove nafte drugim: prostor za promjenu onoga što proizvodi ograničavaju njezina konfiguracija i vrste nafte koje može prerađivati. EIA navodi da rafinerije mogu pomicati prinos između benzina, destilata i mlaznog goriva, ali su „ograničene konfiguracijom rafinerije, vrstama sirove nafte na ulazu i visokim troškovima preinake rafinerijske infrastrukture“. Primjer se pojavio u ožujku 2026. Nakon što je 27. siječnja 2026. obustavljena isporuka naftovodom Druzhba u Mađarsku i Slovačku, dvije su vlade upozorile Vijeće EU-a da su njihove rafinerije „izvorno optimizirane za rusku sirovu naftu“ te da će se zbog prisilnog prelaska na druge vrste nafte „proizvodnja dizela u Mađarskoj i Slovačkoj neizbježno privremeno smanjiti“ (dokument Vijeća 7207/26). Dodale su da srednja i istočna Europa troši više dizela nego što ga proizvodi. Nijedan od ovdje navedenih izvora ne mjeri koliko promjena sirove nafte pridonosi razlici u cijeni dizela; ovo je najjasniji slučaj.

Komentar IEA-e o ukrajinskim napadima na ruske rafinerije pokazuje koliko se sporo mogu obnoviti jedinice koje proizvode dizel. Navodi da sekundarne jedinice, kao što su hidrokrekeri i hidrotreteri, „povećavaju prinos lakših proizvoda“, poput dizela, i „poboljšavaju njihovu kvalitetu“ te da popravci takvih jedinica, osobito nakon teške štete, u prosjeku mogu trajati šest do osam mjeseci, naspram obično jednog ili dva tjedna za manju štetu na destilacijskoj jedinici.

Crack spreadovi: što dizel zarađuje iznad sirove nafte

Crack spread je cijena rafiniranog proizvoda minus cijena sirove nafte, približan pokazatelj bruto marže koju rafinerija ostvaruje prije svojih troškova. EIA objavljuje dnevne promptne cijene u njujorškoj luci i promptnu cijenu Brenta; to je američko mjerilo, a ne europsko tržište, no pokazuje obrazac pomaka.

Izvor: dnevne promptne cijene EIA-e: Brent za Europu, dizel s ultraniskim sadržajem sumpora u njujorškoj luci i konvencionalni obični benzin, preračunano po 42 galona u barelu; izračun: euroflation, prosjek dana za koje postoje sve tri cijene. Razlike su izračunane iz nezaokruženih vrijednosti, pa se od zaokruženih stupaca mogu razlikovati za 0,1.

Godine 2021. benzinski je crack neobično bio veći od dizelskoga, i to za 2,4 USD po barelu. Godine 2022. dizelski je crack bio za 26,9 USD po barelu viši od benzinskoga, a 2024. za 4,0 USD; dnevni dizelski crack dosegnuo je vrhunac od 116,5 USD po barelu 11. svibnja 2022., oko devet mjeseci prije nego što je zabrana rafiniranih proizvoda stupila na snagu; ESB taj rast povezuje sa strahom od gubitka ruske ponude nakon invazije i navodi da su se crack spreadovi sužavali oko same zabrane. Godine 2026. razlika je još veća (30,5 USD u godišnjem prosjeku). IEA u izvješću o naftnom tržištu za rujan 2026. navodi da su rafinerijske marže u atlantskom bazenu u kolovozu dosegnule rekordnu razinu, „predvođene naglo višim dizelskim crackovima“, da dizel i plinsko ulje čine gotovo 30 % svjetske potražnje za naftom te da je neto izvoz dizela i plinskog ulja iz Zaljeva u kolovozu u prosjeku iznosio 390.000 barela dnevno, nešto više od četvrtine predratne razine, dok je ruski izvoz proizvoda nakon ukrajinskih napada na rafinerije gotovo posve stao. „Predratno“ ovdje znači prije rata na Bliskom istoku koji je počeo ove godine; ESB skok cijena rafiniranih goriva pripisuje zatvaranju Hormuškog tjesnaca, što je smanjilo svjetski izvoz rafiniranih proizvoda, i ukrajinskim napadima na rusku rafinerijsku infrastrukturu. Izvoz iz Zaljeva i Rusije zajedno bio je za 1,6 milijuna barela dnevno manji nego u veljači, kad je činio gotovo 45 % svjetske pomorske trgovine dizelom i plinskim uljem. U zasebnom komentaru IEA navodi da su dizelski crackovi u rujnu premašili 100 USD po barelu i na američkoj obali Meksičkog zaljeva i u sjeverozapadnoj Europi.

Za vozače u europodručju to brojkom izražava blog ESB-a iz srpnja 2026.: troškovi i marže rafiniranja pridonijeli su u posljednjem tjednu veljače 0,13 € po litri dizela, što je u skladu s prosjekom od 2021., a u prva tri tjedna srpnja 0,35 €, naspram 0,23 € za benzin. ESB u projekcijama svojih stručnjaka iz rujna 2026. navodi da su cijene rafiniranih prometnih goriva porasle znatno više od cijena sirove nafte, uz „povišene rafinerijske marže specifične za EU za dizel i, u manjoj mjeri, za benzin“.

Porezi: dio koji ide u prilog dizelu

Većina vlada oporezuje litru dizela manje nego litru benzina. Direktiva o oporezivanju energenata i električne energije određuje najniže iznose u EU-u po 1.000 litara: od 1. siječnja 2010. 359 € za bezolovni benzin i 330 € za plinsko ulje. U Komisijinu popisu nameta i poreza za tjedan od 5. listopada 2026. trošarina na dizel niža je nego na benzin u 25 od 27 država, jednaka u Belgiji (0,600 € po litri) i viša u Litvi (0,500 € naspram 0,466 €). Razlika je najveća u Grčkoj i Nizozemskoj, gdje dizel nosi oko 29 centi po litri manju trošarinu od benzina (0,410 € naspram 0,700 € te 0,550 € naspram 0,840 €). Blog ESB-a prosječnu trošarinu u europodručju od 2021. procjenjuje na 0,52 € po litri za dizel i 0,66 € za benzin. PDV je postotak cijene prije PDV-a, uključujući trošarinu, pa više uzima od skupljeg goriva.

Učinak se vidi u usporedbi na crpki. U Grčkoj, gdje je razlika u trošarini najveća, litra dizela košta 0,04 € manje od litre benzina iako je njegova cijena prije poreza viša za 0,26 €. U Belgiji, gdje oba goriva nose jednaku trošarinu, razlika u cijeni prije poreza stiže na crpku s dodanim PDV-om i dizel je skuplji za 0,39 €. Vlade i u vrlo kratkom roku mijenjaju stope. ESB navodi da je više država tijekom naftnog šoka 2026. privremeno smanjilo trošarine te da je većina posljednjih mjera istekla u lipnju. Neke su se nastavile: odluke Vijeća ovlastile su Švedsku da oporezuje ispod najnižeg iznosa EU-a do 30. studenoga 2026., a Hrvatsku do 31. siječnja 2027., pa gornje listopadske brojke uključuju privremene stope, a uredba vlade može promijeniti razliku između dvaju goriva baš kao i crack spread.

Kako se cijela cijena na crpki u svakoj državi EU-a dijeli na proizvod, trošarinu i PDV, objašnjava članak Od čega se sastoji cijena litre goriva?.

Kako čitati razliku u cijeni dizela

• Gledajte cijenu prije poreza. Ona izostavlja porezne razlike pa jasnije pokazuje što tržište naplaćuje za dizel u odnosu na benzin, a Komisija je objavljuje svaki tjedan uz cijenu na crpki.
• Pitajte što država oporezuje. Razlika od 26 centi prije poreza u Grčkoj na crpki znači popust od 4 centa, a razlika od 32 centa u Belgiji doplatak od 39 centi.
• Ponuda se prilagođava sporo, ali se ipak prilagođava. Rafinerijske jedinice i skupove vrsta sirove nafte teško je promijeniti, no ESB navodi da su se prošli skokovi marži obično smirivali kad su rafinerije promijenile proizvodnu smjesu te da se ovaj može smirivati sporije. Tržišta zabranu uračunavaju u cijenu i prije nego što stupi na snagu.
• Uspoređujte usporedivo. Gore navedeni crackovi cijene su iz njujorške luke, a cijene na crpkama cijene su Komisije.

Aktualne cijene za svaku državu nalaze se na stranici s cijenama goriva, u poretku cijena dizela i na stranici o dizelu u europodručju; njemačka stranica primjer je pojedinačne države.

Ukratko

• Dizel je na crpki skuplji od benzina u 24 od 27 država EU-a (bilten od 5. listopada 2026.), no u prosjeku EU-a bio je jeftiniji 2021., 2023., 2024. i 2025.
• Prije poreza dizel je obično skuplje gorivo: razlika u cijeni u EU-u u tom je tjednu iznosila 24,8 centa po litri, a porezi na dizel bili su 10,6 centa niži nego na benzin.
• Europa proizvodi manje dizela nego što ga troši: 2024. neto je uvezla 15,7 milijuna tona cestovnog dizela i neto izvezla 33,0 milijuna tona benzina.
• Ruska opskrba, 46 % uvoza izvan EU-a 2021., zabranjena je od veljače 2023.; zamjena je značila kupnju iz udaljenijih izvora, a mnoge su rafinerije prerađivale rusku sirovu naftu (Mađarska i Slovačka kažu da su njihove bile optimizirane za nju).
• Crack spreadovi pokazuju napetost: marža na dizel bila je daleko iznad marže na benzin 2022. i ponovno 2026., kad je IEA izvijestila o rekordnim maržama u atlantskom bazenu nakon pada izvoza dizela iz Zaljeva i Rusije.

---

Podaci: Europska komisija (Tjedni naftni bilten, cijene s trošarinama i porezima te bez njih, povijest do 5. listopada 2026.), Eurostat (energetske bilance i trgovina, nrg_cb_oil, nrg_ti_oil, nrg_te_oil), EIA, IEA, ESB, Vijeće EU-a te uredbe Vijeća (EU) 2022/879 i 2025/1494. euroflation je neovisni pratitelj i nije povezan s Europskom komisijom, Eurostatom, ESB-om ni EU-om. Ništa ovdje nije financijski savjet. Citati su prevedeni s engleskih izvornika.