Hrvatska nakon eura: što se doista dogodilo s cijenama
Hrvatska je uvela euro u siječnju 2023., usred strahova da će trgovine sve zaokružiti naviše. Dvije godine poslije, podaci pričaju zanimljiviju priču od tadašnjih naslova.
Hrvatska je 1. siječnja 2023. postala dvadeseta članica europodručja i nakon četvrt stoljeća umirovila kunu. Bilo je to prvo proširenje nakon Litve 2015. — i stiglo je u najgorem mogućem trenutku za percepciju javnosti: usred najvećeg inflacijskog vala koji je Europa vidjela u jednoj generaciji. Svako poskupljenje te godine imalo je dva osumnjičenika — inflaciju koju je proživljavala cijela Europa i novu valutu. Upravo za njihovo razdvajanje i postoje harmonizirani podaci.
Učinak prelaska na euro bio je stvaran, ali malen
Svaki prelazak na euro proizvede stanovito puzanje cijena: troškovi mijenjanja cjenika prevale se na kupce, psihološke cjenovne točke resetiraju se naviše, a usluge koje cijene mijenjaju rijetko iskoriste trenutak da nadoknade zaostatak. Istraživanja ranijih prelazaka dosljedno su nalazila jednokratan učinak mjeren u desetinkama postotnog boda — primjetan u kafićima i frizerskim salonima, nevidljiv u najamninama i energiji. Hrvatska se uklopila u obrazac: dvojno iskazivanje cijena (obvezno prije i poslije prelaska) i pritisak javnosti držali su puzanje pod kontrolom, dok je doista velika poskupljenja 2023. pokretao isti energetski i prehrambeni šok koji je pogađao svakog susjeda koji je još imao vlastitu valutu.
Zašto je hrvatska inflacija i dalje iznad prosjeka europodručja
Hrvatska se inflacija od pristupanja u pravilu drži iznad prosjeka europodručja, a razlozi su strukturni, a ne monetarni. Riječ je o gospodarstvu koje sustiže: plaće i produktivnost konvergiraju prema prosjeku europodručja, a s njima konvergiraju i cijene usluga — ista Balassa–Samuelsonova dinamika vidljiva na Baltiku. Riječ je ujedno o izrazito turističkom gospodarstvu: potražnja posjetitelja u ugostiteljstvu gura naviše upravo one cijene restorana, smještaja i usluga koje plaćaju i domaći, koncentrirano u ljetnim očitanjima HICP-a — u jeku turističke sezone.
Što je euro promijenio za zaduživanje
Tiši, ali veći učinak pristupanja bio je financijski. Hrvatska kućanstva i poduzeća ionako su se dugo zaduživala uz valutnu klauzulu vezanu uz euro — tečaj kune desetljećima je bio čvrsto upravljan prema euru — pa je ulazak uklonio valutni rizik koji je već bio ugrađen u sve. Hrvatskim državnim obveznicama sada se trguje kao dugom europodručja, politika ESB-a izravno se prelijeva u domaće kreditne stope, a tržište stambenih kredita cijene veže uz eurske referentne stope, bez tečajne premije.
Pitanje razine cijena nije isto što i pitanje inflacije
„S eurom je sve poskupjelo“ miješa dvije stvari. Razina cijena u Hrvatskoj — koliko košarica stoji u usporedbi s Njemačkom — raste već godinama i rast će dokle god dohoci konvergiraju; tako izgleda ulazak u klub bogatih valuta dok ste siromašniji od njegova prosjeka. Stopa inflacije — brzina promjene — ono je što HICP na ovim stranicama prati, izračunan prema istoj definiciji kao za svaku drugu članicu, a upravo to usporedbu s prosjekom europodručja čini poštenom.
Kako ovdje čitati hrvatske brojke
Hrvatska stranica prikazuje harmoniziranu inflaciju, a uz nju i prosjek europodručja. Tri navike pomažu: ljetne mjesece čitajte znajući da turizam upravo ondje koncentrira cjenovni pritisak; jaz prema prosjeku europodručja čitajte ponajprije kao priču o konvergenciji, a ne o valuti; a kada se pojavi skok, provjerite objašnjavaju li ga energija i hrana — te kategorije pomiču cijelu Europu zajedno, s eurom ili bez njega.